Kolumna

Sva čuda naše Metropole!!!

Eto... možda će netko barem čuti našu dragu Mariju, uzornu studenticu koja upravo prirema diplomski i beskrajno se raduje postati profesorica španjolskog i talijanskog. Mariju, djevojku koja je boraveći na studiju u Španjolskoj preko Erazmus-a spoznala i neki drugi svijet i druge relacije odnosa spram osoba s invaliditetom. Marije, koja s pravom svoje loše iskustavo s kojim se svakodnevno susreće po svojem povratku u Zagreb može i mora podijeliti s ostalima. Poštovani gospodine Gradonačelniće, zbog nje i zbog njenih kolega, uzornih studenata uzornoga ponašanja, molila sam vas u nekoliko navrata da nas primite. Nadam se da će se to kad tad i dogoditi. Zvjezdana Stančić predsjednica udruge Civitas Zagreb

Marija Kotarski osjeća se enojada, harta, llena de rabia y rencorosa.
22. srpnja u 14:00 •
O (ne)pristojsnosti ZET-ovaca
Još nije prošlo ni tjedan dana, jučer sam plakala za Madridom i poželjela otići natrag da se nikad više u Zagreb ne vratim. Moja sestra se meni smije i ruga, kaže da dramim i izvodim, kad sam mjesec dana prije odlaska iz Madrida plakala, doslovce jecala šta moram nazad,derali su se na mene i rekli da glumatam i "Pa dom je dom, Domovina je Domovina... Aha , da je... Ma šta oni znaju! Nemaju blagog pojma, evo velim tu na statusu. I nije mi žao. Nitko nema pojma. Volim ja svoje, tu su mi prijatelji, obitelj, posao budući, sve... S jedne strane. Volim svoj grad, svoju državu, s ponosom uvijek pričam prijateljima izvana o tome. S iskrenim ponosom. Jedan dio mene stvarno voli iskreno sve. A drugi ne. Drugi je ogorčen, ljut i broji sve po spisku i državi i gradu i ljudima i mentalitetu balkanskom glupom. I nekad neki detalji uvijek probude taj drugi dio, budem ljuta. Drago mi je što sam se vratila zbog ljudi to, ali s druge strane mi je kad doživim neke stvari naspram onih u Madridu žao šta sam se vratila uopće ovamo. Tako mi je otkad sam došla. A prošlo je svega 5 dana.... Nije dugo trebalo da dobijem autentičnu balkansku "dobrodošlicu". I pišem na facebooku to, pa neka se javno zna, nek znaju ljudi koga placaju svojim porezom, i zbog toga, a i zato šta mi je dosta, do glave mi je došlo i vrištat ću javno, digli su mi tlak više. Kad nitko ne vrišti javno na nepravdu vrištat ću ja,i bome ću sad nakon ovog preokrnut Zagreb i ići Bandiću na vrata, tako mi Meksika da hoću....
Jučer sam provela divan dan, otišla sam ipak u Zagreb hvala Lubeku što me ujutro odvezao skroz do Zagreba, poslije smo navečer vidjeli da ipak mogu moja kolica u Merivu, samo još moramo skontati kako ih malo bolje sklopiti :) Ja obavila u Zagrebu stvari sama,i tako, idem ja navečer doma... Prije nego što sam krenula još zovem ZET da vidim kad mi bus ide, onaj koji ima rampu, jel, ne možeš u bilo koji, ne idu stalno s rampom, nego moraš zvati, nije mi to Madrid, jel... Zovem ja, čovjek mi kaže da idu u 10 i u 11.05 i ja otišla da stignem na onaj u 10, ali je kasnio tramvaj pa nisam stigla i morala sam čekati onaj u 11.05. I ništa, čekam ja, i još jednom nazovem, da ne bi bilo i pitam jel ima i taj rampu kaže čovjek: "Ima, ima, ne brinite, kad dođe sam recite vozaču, on će Vam spustiti. I sad, dođe bus (niskopodan, ima rampu, jasno se vidi), otvori on vrata, ja se približim: "Dobra večer, molim Vas da mi spustite rampu, moram u bus ući". "Nema ovaj bus rampu", kaže meni vozač, a da se nije ni okrenuo da vidi s kim priča. "Ima on rampu, ja moram ući u bus, molim Vas spustite ju", kažem ja. "Nema rampu", opet veli on, ja iznervirana: "E, ima, rampu. Ja jasno vidim da rampe ima, a vi tvrdite meni da nema. Osim toga, zvala sam službu i rekli su da je bus rampom! I neće, ma kakvi, neće izać da ju otvori. Nego su dva dečka koja su isto išla tim busom digla kukicu i spustila rampu! Tek kad su njih dvojica digla, ovaj je izašao van! "Nema rampe, velite? A zašto Vi plaću dobivate, zašto Vas plaćaju porezni obveznici?" - velim ja, a on me samo pogledao... Si mislim: "samo ti gledaj. Ti ćeš meni lagati da nema rampe jer ti je problem dići kukicu?... Jel ih zato placate, jel zato placate porez, jel ću ja za takve jednom davati od place državi? Da budu lijeni i da ne odrade ono što im treba biti posao?
Kad jučer nisam u sebi sve psovala, nisam nikad, majko... U Madridu rampa ne radi i oni vele da ja ne brinem, sami me podignu,da ne čekam, lift na stanici podzemne ne radi na jednoj stanici i čovjek koji radi me otprati do druge da ne idem sama, iako sam mu rekla da ne treba i iako to stvarno nije njegov posao, a ovaj me tu laže jer mu je teško dići običnu kukicu da bi mi rampu spustio... Jel ja nisam građanka k'o i drugi? Jel to grad koji brine o svim građanima? Jel to država koja se trsi da je dio Europske unije? Hoće se tak ponašati prema nama? Da ne mogu uć normalno u tramvaj jer nema rampu, ili da mi vozač laže da nema rampe jer mu se ne da spustiti... Ma gonite se s Europskom unijom, daleko smo mi od toga... Samo na papiru...
Marija Kotarski

, 27.7.2016.

Ostale kolumne:


Sva čuda naše Metropole!!!,   (27.7.2016.)
ŠTO IM TO ČINITE?,   (8.7.2015.)
GDJE SU NESTALI - LJUDI?,   (27.6.2015.)
Moja priča: Ana Mariaj Miškulin,   (24.6.2015.)
Dragi fra. Zvjezdane - Neka te čuvaju dobri anđeli !,   (7.12.2013.)
FRA. ZVJEZDAN: DRAGOJ DJECI, MLADIMA I RODITELJIMA, ČLANOVIMA CIVITASA!,   (27.3.2013.)
Fra. Zvjezdan Linić: UZ BLAGDAN SV. FRANJE, Fra. Zvjezdan Linić   (3.10.2011.)
Umjesto kolumne,   (3.5.2011.)
Danak novom trendu odrastanja, Zvjezdana Stančić   (7.4.2010.)
Štovani i dragi potpisnici kampanje, štovani izvoditelji projekta, «Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja», dragi prijatelji, Zvjezdana Stančić   (5.4.2010.)
Uzmičemo li pred iskrom svetosti ?, Z. Stančić civitas@hi-t-com.hr   (27.3.2010.)
Posrtanje u odrastanju, Zvjezdana Stančić   (4.8.2007.)
Medijske poruke - putokazi ili stranputice?, Zvjezdana Stančić   (9.12.2006.)

 

 

Donacije

Sve donacije kojima želite pomoći radu naše udruge možete uplatiti na naš žiro račun:

Udruga CIVITAS ZAGREB

Žiro račun:
2402006 – 1100089960
ERSTE BANK, Zagreb

Devizni žiro račun:
HR3624020061100089960
Swift code: ESBCHR22
ERSTE BANK, Rijeka
51000 Rijeka, Jadranski trg 3 b








© 2006 Civitas