Kolumna

Danak novom trendu odrastanja

Djetinjstvo jedne oplahuje radošću, druge potpuno nerazumljivim zahtjevima kojima se nedužno dijete primorava na što skorije odrastanje. Samim time i u što skoriji ulazak u svijet odraslih. Začuđujuće je kako odrasli pri tom s nevjerojatnom lakoćom opravdavaju nešto što iole zdrav razum baš ničime opravdati ne može. A sve po formuli: "kad već neke stvari u naše doba nismo ostvariti sami, neka to danas za nas učine naša djeca. "Naravno, za našu "slavu" uspješnosti čiji razlozi opravdavaju prekoračenje sviju dopuštenih granica mladenačkog sazrijevanja. Kada pri tom nastane sraz koji se više ne moze izbjeći, spremni smo, u opravdajučem zanosu sebe samih, sagnuti glavu pred idealima sumnjivih vrijednosti, uvezenim tko zna kakvim sve vjetrovima modernoga svijeta, svaljujući svoje grijehe na sve moguće i nemoguće adrese.
Kao da iznova moramo naučiti prihvaćati stvarnost, ma kakva ona bila, radovati se vrijednostima koje za svagda stoluju, stati i zapitati se: čemu težnja ka "visinama" koje ometaju prirodni put razvoja istinskog odrastanja? Djetinjstvo ne trpi žurbu, ne trpi uzbunu ni strku u ime nečeg važnog i neodložnog i razumljivog, eventualno, tek samo nama odraslima. Djetinjstvo ne razumije ni to novo doba koje nudi "sreću" nagomilavanjem sveg i svačeg, a što nam nalaže reklamna mašinerija. Dječje odrastanje tek nijemo prati zgrtanje tih darova ovozemaljaskog "blaga" ne razumijevajući skupo plaćenu cijenu nestanka toliko važne obiteljske prisnosti. Ne razumije više zajedničko blagovanje, kao ni pričanje živih priča uz uzglavlje mališana, umjesto upaljenog ekrana u, zamislite, vlastitoj sobi do duboko u noć. Koje li blagodati? Niska satkana dragošću i bliskošću uzmiče pred nama u nepovrat jednog zauvijek nenadoknadivog vremena.
No, vrijeme nažalost pamti i nemilosrdno naplaćuje preostali dug nepromišljenosti. Još do jučer znali smo očuvati djetinjstvo svojih mališana, oblikovati njihovu ćud, obuzdati neke nepočudne izgrede, pa i poneko drskije vladanje našeg malog buntovnika. I sve bez prevelikih suza, mudrovanja, crvenih, žutih i tko zna kakvih sve boja i brojeva spasonosnih telefona. Danas se gotovo više ne usudimo ni pomisliti, a kamoli naglas izreći da su nam mališani prečesto, blago rečeno, neodgojeni i da bih ih od svekolikih ispraznih fraza kao i od tisuće " novokomponiranih recepata" u vidu modernih pedagoških reformi kojima kao da smo potpuno zaboravili odgajati trebali spasiti. Sve u ime suvremenih naputaka kojima bismo svoje dijete trebali što ranije osloboditi od nas odraslih i u potpunosti zatomiti već ionako skršeni autoritet roditelja, nastavnika i odgajatelja. Uza sve to, zdušno pripomoći da nam maleni prije ostare, negoli što će imati prigodu odrasti.

Zvjezdana Stančić, 7.4.2010.

Ostale kolumne:


Milosrđe ,   (14.8.2018.)
Sva čuda naše Metropole!!!,   (27.7.2016.)
ŠTO IM TO ČINITE?,   (8.7.2015.)
GDJE SU NESTALI - LJUDI?,   (27.6.2015.)
Moja priča: Ana Mariaj Miškulin,   (24.6.2015.)
Dragi fra. Zvjezdane - Neka te čuvaju dobri anđeli !,   (7.12.2013.)
FRA. ZVJEZDAN: DRAGOJ DJECI, MLADIMA I RODITELJIMA, ČLANOVIMA CIVITASA!,   (27.3.2013.)
Fra. Zvjezdan Linić: UZ BLAGDAN SV. FRANJE, Fra. Zvjezdan Linić   (3.10.2011.)
Umjesto kolumne,   (3.5.2011.)
Danak novom trendu odrastanja, Zvjezdana Stančić   (7.4.2010.)
Štovani i dragi potpisnici kampanje, štovani izvoditelji projekta, «Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja», dragi prijatelji, Zvjezdana Stančić   (5.4.2010.)
Uzmičemo li pred iskrom svetosti ?, Z. Stančić civitas@hi-t-com.hr   (27.3.2010.)
Posrtanje u odrastanju, Zvjezdana Stančić   (4.8.2007.)
Medijske poruke - putokazi ili stranputice?, Zvjezdana Stančić   (9.12.2006.)

 

 

Donacije

Sve donacije kojima želite pomoći radu naše udruge možete uplatiti na naš žiro račun:

Udruga CIVITAS ZAGREB

Žiro račun:
2402006 – 1100089960
ERSTE BANK, Zagreb

Devizni žiro račun:
HR3624020061100089960
Swift code: ESBCHR22
ERSTE BANK, Rijeka
51000 Rijeka, Jadranski trg 3 b








© 2006 Civitas