Kolumna

Posrtanje u odrastanju

Pobjeda novoga demokratsko-odgojnoga trenda kojim podučavamo naš mladi naraštaj po pravilima «imam pravo na sve bez protivljenja», oslikava duhovno stanje pozamašnoga dijela onih koji odbacuju svaku vrstu obveza kojima bi se eventualno mogla ugroziti njihova težnja za «udobnošću». Naravno, udobnošću bez pretjeranoga truda. Pritom se na toj trasi suvremenoga «odgojnoga» puta ne smije pojaviti ni najmanja zapreka kojom bi se, ne daj Bože, ni u najmanjoj mjeri moglo prepoznati «preoblikovanje» trenda prema kojem svi imaju dužnosti, osim - tebe. Takvim pravilima ponašanja naš mladi naraštaj u svakome trenutku svojega odrastanja, bez ikakva truda i muke, ustvrđuje kako se bezuvjetno «moraju» poštivati svi njihovi prohtjevi, sve želje i često, ne mali bezobrazluci. Takvi, koji ponekad protežu do te mjere da se više ne prepoznaju ni razlike ni između onih koji podučavaju i onih koji tek - uče. Također, isto tako, više nikoga i ne čudi što se kao apsolutni uzori prečesto nameću ideali «sebe samoga», odnosno – «sami sebi» postaju jedinim i isključivim mjerilom. Takvim pristupom, sve ono što nadmašuje, što oduševljava, što se vjekovima tradicijski štuje i kao blago prenosi ostaje neprepoznato, jer se sve provjerene vrijednosti jedino i isključivo ustanovljuju u – sebi samome.
Jasno, pri svemu tome, mi odrasli od najranijih dječjih koraka trebamo pomno paziti kako se ne bismo, protivno trendu modernoga odrastanja, ni slučajno «nametnuli» poput nekakva autoritativnoga skrbnika koji ne poštuje apsolutne želje budućih «malih vladara» i koji se ne saginje pred ubitačnim teretom vlastite i opće društvene krize poremećenih vrijednosti. Za očekivati je da se pri poštivanju novih odgojnih pravila svakome iole normalnome roditelju kad-tad mora nametnuti pitanje: ne oslobađam li se time, u stvari, «tereta» svojih vlastitih roditeljskih obveza? Takvim slijedom suvremenih, demokratskih pedagoških pravila, novi bi nam naraštaj trebao sve znati bolje od svojih roditelja, koji se zapravo i ne bi trebali više tako ni nazivati, već bi bilo najnormalnije razvlastiti ih takvih dužnosti, i ovlastiti njihovu djecu da budu roditeljem vlastitih roditelja. Što u skladu sa sve češće uočenim ponašanjem malih prinčeva u «soknicama» i nije potpuno bez logike, ali je sigurno bez – pameti.

Zvjezdana Stančić, 4.8.2007.

Ostale kolumne:


Milosrđe ,   (14.8.2018.)
Sva čuda naše Metropole!!!,   (27.7.2016.)
ŠTO IM TO ČINITE?,   (8.7.2015.)
GDJE SU NESTALI - LJUDI?,   (27.6.2015.)
Moja priča: Ana Mariaj Miškulin,   (24.6.2015.)
Dragi fra. Zvjezdane - Neka te čuvaju dobri anđeli !,   (7.12.2013.)
FRA. ZVJEZDAN: DRAGOJ DJECI, MLADIMA I RODITELJIMA, ČLANOVIMA CIVITASA!,   (27.3.2013.)
Fra. Zvjezdan Linić: UZ BLAGDAN SV. FRANJE, Fra. Zvjezdan Linić   (3.10.2011.)
Umjesto kolumne,   (3.5.2011.)
Danak novom trendu odrastanja, Zvjezdana Stančić   (7.4.2010.)
Štovani i dragi potpisnici kampanje, štovani izvoditelji projekta, «Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja», dragi prijatelji, Zvjezdana Stančić   (5.4.2010.)
Uzmičemo li pred iskrom svetosti ?, Z. Stančić civitas@hi-t-com.hr   (27.3.2010.)
Posrtanje u odrastanju, Zvjezdana Stančić   (4.8.2007.)
Medijske poruke - putokazi ili stranputice?, Zvjezdana Stančić   (9.12.2006.)

 

 

Donacije

Sve donacije kojima želite pomoći radu naše udruge možete uplatiti na naš žiro račun:

Udruga CIVITAS ZAGREB

Žiro račun:
2402006 – 1100089960
ERSTE BANK, Zagreb

Devizni žiro račun:
HR3624020061100089960
Swift code: ESBCHR22
ERSTE BANK, Rijeka
51000 Rijeka, Jadranski trg 3 b








© 2006 Civitas